Novogodišnje odluke (i starogodišnje zahvale) - što, zašto, kako? (s besplatnim dokumentom za preuzeti i ispuniti)

Najiskrenije, nemam dojam da se godina bliži kraju. I ako mogu postaviti ono filozofsko - što je uopće godina? Bilo da ste na onoj strani koja zagovara apsolutno i definitivne promjene s 1. 1. ili da ste u onom drugom ekstremu koji smatra da je to još samo jedan dan u našim životima, činjenica je da u ljudskom brojenju vremena završava jedna cjelina i započinje jedna nova, što je savršeno vrijeme za stati na loptu, pogledati što smo do sad učinili i vidjeti što možemo učiniti.

Toliko smo fokusirani na sadašnjost i budućnost da nam se i nedavna prošlost čini izmiješana i nejasna. Zato volim baciti pogled na onih 12 mjeseci što su iza mene, makar samo da se podsjetim što sam sve napravila, vidjela, učinila, upoznala, ... Jednostavno je čudesno pogledati što se sve zbilo, što je sve bilo i tko je sve bio u našim životima.

Što se tiče novogodišnjih odluka...recimo da biznismeni imaju dobar način određivanja ciljeva. SMART (specific, measurable, achievable, reasonable/realistic, time-specific) Ne dopustite da vas bezbrojne šale i pošalice na račun novogodišnjih odluka obeshrabre u donošenju promjena u svoj život. Također, ne dopustite da vas obeshrabri činjenica da najvjerojatnije prvog prvog ne ćete biti prvi prvcati dan primjene tih odluka. Donesite odluke koje su specifične, mjerljive, ostvarive, realne, određene vremenski.

Na primjer: "želim biti zdraviji" je izvrsna želja, ali jako loše formulirana odluka (ili cilj). Što znači biti zdraviji? Više vježbati? Jesti više povrća i voća, jesti manje slatkiša, više se kretati, ...? Jasno definiraj svoj cilj. "Vježbat ću barem tri puta na tjedan (30 minuta ili više)."
"Želim više čitati" je više ostvarivo formulirano "čitat ću knjige 30 minuta svaki dan".

Nema ništa loše u donošenju odluka. One su, na kraju krajeva, odraz naše želje za promjenu nabolje. Nema ništa loše u činjenici da se nekih odluka nećemo moći držati - važno je sjetiti se da je svako novo jutro nova prilika za primjenu nekih odluka!

Kao što već znate, veliki sam zagovornik pisanih stvari. Moje misli dobiju neku veću težinu, neku jaču stvarnost jednom kad su na papiru. Zato sam pripremila dva dokumenta: jedan za sažeti cijelu 2017. godinu i jedan za pripremiti se za ovu novu 2018. godinu. Klikni, preuzmi, isprintaj, ispuni! 

preuzmi: 2017. 

preuzmi: 2018. 

 

2018.                                               2017. 

U 5 crtica: Duhovni vikend / Noć slavljenja s Božjom pobjedom i Isus na brucošijadi

Ako ste propustili Instagram priče i bezbrojne  🙌🙏😇  emotikone, bila sam na Noći slavljenja s Božjom pobjedom, ali i na događaju Isus na brucošijadi. Previše je i preveliko je za prepričavanje, no pozitivne dojmove uvijek treba dijeliti! 

Vama koji (možda) niste u vjeri: U svijetu koje ravnopravnost i razumijevanje stavlja na najviši pijedestal, pozivam vas da pročitate i ovaj post otvorena duha. Ja sam jedna od onih sretnica koja je rođena u vjeri, odgajana u vjeri i izrasla u vjeru (i još uvijek, neprestano raste u vjeri). Ne dopustite da vas to što vam je ova tema nepoznata odbije od čitanja ovog posta. Već ste ovdje, tako da sam već dobila vaš "pregled". Pozivam vas da pročitate jer sam ja jednostavna osoba kao i vi i vjeru ne doživljavam kao neka daleka pravila koja mi onemogućavaju normalan život, već kao usmjerenje na životni put koji upotpunjuje. Svi znamo da uspješni možete biti i bez vjere (ponekad se čini kao da je u današnjem svijetu lakše biti uspješan ako zanemariš ta strašna vjerska pravila). Ono što vjera meni daje je nada i smisao, pruža mi jedan život koji se usredotočuje na uspone, a u padovima mi pokazuje priliku za uspon. Pročitajte ovaj post s razumijevanjem s kojim bi u današnjem društvu (punom razumijevanja!!!) neki mesojed čitao članak koji na sva usta hvali vegetarijanstvo.  

Crtica nulta

Vozim iz Zagreba i kroz glavu mi prolazi „Kad bih barem ovo imala svaki mjesec“. Naravno, život bi bio puno jednostavniji kad bismo živjeli na slavljima i katehezama. Kad bismo svi vjerovali u isto. Iako se možemo okružiti ljudima s kojima dijelimo vrijednosti, ne možemo izbjeći one koji vjeruju u drugačiji način života. No to ne znači da moramo mijenjati to što jesmo ili sakrivati to u što vjerujemo. Baš zato bi mi ovakvi susreti na mjesečnoj bazi život značili: da napunim baterije da punom snagom mogu živjeti svoju vjeru svakim svojim udahom.

Crtica prva: Prijateljstvo

Počnimo s najočitijim. Nedavno sam pročitala da je važno imati ljude koje možeš nazvati i reći „Čuj, frka je, pomoli se i za mene“. Ali stvarno, ima li što ljepše, nego imati osobu koja će moliti za tebe, za tvoj život, za tvoje probleme! Koja će se za vrijeme svog razgovora s Bogom sjetiti i tebe. Mogle smo otići na neki izlet. Vidjeti neku znamenitost i ostati oduševljene nekom arhitekturom (što je, reći ću ti iz dubine srca, jako lijep način provođenja vremena). Ipak, odlučile smo zajedno provesti vrijeme, ali na način da ga organiziramo oko Njega. Bilo koji izlet bi nas (najvjerojatnije) zbližio kao prijateljice. Ovaj nas je vikend zbližio kao sestre u Kristu.

Crtica druga: Ivan 15

Don Damir Stojić je u svojoj katehezi govorio o Ivanovom evanđelju 15. Poanta je u tome da bez Isusa ne ide. Ovime se, zapravo, vraćam na uvod. Ali ako ostanemo u Kristu, ako ostanemo s Isusom, ako koračamo kroz život prateći Božje zapovijedi – život ima smisla. Pitanje je kako ostati s Isusom kad se svijet trudi izbaciti Isusa iz svega. Počni od sebe. Prvo pusti Isusa u svoj život. Prvo se pobrini za svoj život, a onda ćeš mijenjati svijet i društvo.

Crtica treća: autentičnost

Vraćam se na prvi subotnju katehezu. Pater Ike je pričao kako je on tražio nekog tko je upoznao Boga. Jesam li ja upoznala Boga? Ponašam li se kao da poznajem Boga? Srž svega je ovo: ja želim živjeti tako da ljudi oko mene vide da ja poznajem Boga. Ne moraju drugi znati orječiti da je to poznavanje Boga, ali želim da vide da ja vjerujem. Vjera nije nešto što ograničava i sputava, vjera je stvarno nešto što ti otvara oči za dobro, vjera je nešto što tvom životu daje nadu, vjera je nešto što te stavlja na životni put koji ima smisla!

Crtica četvrta: noć slavljenja

Iliti petak navečer. Ovo je bio i prvotni razlog našeg odlaska u Zagreb. I vjerojatno bih ostala zadivljena i da sam samo tamo bila. Kakav je to osjećaj biti u dvorani prepunoj ljudi koji su petak navečer odvojili za taj „koncert“. Na putu iz Zagreba smo raspravljale kako to zapravo nije centralni dio naše vjere, ali KOLIKO nam je potreban! Koliko nas prožima cijele i koliko nas usmjeruje k Njemu. U neku ruku omogućuje (ili olakšava) drugi (ali i treću) crticu.

Crtica peta: zaključak

Možda u Grazu nemam Skac, Božju pobjedu, vjeronauke, i slične organizacije, udruge i događaje. Možda nemam Noć slavljenja svaki mjesece. Ipak imam ljude koje mogu nazvati i reći „Hej, uputi Mu koju riječ i za me“ i znam da će oni to napraviti. Mogu doći na neki vjerski događaj i poznati ljude koji su tamo – tako dobar osjećaj. Ovo je bio jedan veoma blagoslovljen vikend. A sada je vrijeme da Isusa pustimo u svaku sekundu svog života i da ga donosimo drugima. Misliš da ne možeš? Matej 7,7

Jesti zdravo - 7 načina da pojednostaviš zdravu prehranu

Započnimo ovu priču s kratkom anegdotom. Kad sam bila tek počela studij u Grazu, puno me ljudi pitalo tipične stvari kao gdje živim, koliko plaćam, kako idem do faksa, gdje se hranim. Tako u jednom razgovoru kažem da je hrana dosta skupa i za studente. Nađe se pokoji restoran (samo ako znaš tražiti) koji nudi studentima pizzu za 6 eura, umjesto 8. A moja sugovornica kaže „Šest eura? Ja cijelu pizzu dobijem za 6 kuna!!!“ Mislim da je komentar suvišan.

Čitanje u digitalnom dobu

Prošli sam mjesec imala priliku prisustvovati na stručnom skupu "Koliko smo pismeni/nepismeni - digitalna pismenost našeg doba" koju je povodom Dana pismenosti prošli petak organiziralo Hrvatsko čitateljsko društvo. Osim što sam još jednom posvjestila problem manjka digitalne pismenosti u poprilično digitalnom svijetu, zapitala sam se koliko i sama čitam. Volim li čitati? Naravno. Ali uvijek se vraćam tom slavnom problemu manjka vremena. U jednom od prethodnih postova najavila sam što planiram čitati ovo ljeto. Priznajem: nisam baš uspjela. Tješim se: meni ljeto još traje. (Vidi dodatak na kraju posta) No svejedno ostaje činjenica da mi je telefon neki dan poslao obavijest "Telefon je korišten više od 6 sati; provela si previše vremena na telefonu"--> #katastrofa

O ciljevima na duge staze

Rezultati nisu odmah vidljivi, a izvršenost se ne mjeri u "da ili ne" već u postocima.

Došla sam u Graz nakon, hm, nakon cijelog ljeta i spontano su mi se vratile neke slike iz prethodne godine (akademske). Slagala sam raspored za nadolazeći tjedan i pred oči mi je došla slika s početka 2017. kad sam, više iz fore nego ozbiljno, napravila popis ciljeva za godinu preda mnom. Što je još važnije napomenuti, istog sam se popisa sjetila i krajem svibnja, a u misli je došla ona "ah opet ništa od tih novogodišnjih odluka, životnih ciljeva i mijenjanja sebe". Sada sam slagala popis obaveza za ovaj tjedan i semestar i shvatila sam da puno stvari ne bi bilo na tom popisu da nisam stavila kvačicu pokraj nekih natuknica s onog novogodišnjeg popisa - iako se u svibnju činilo kao da sam apsolutni propalitet za izvršavanje novogodišnjih odluka.

5 koraka do uspješnog semestra (+ kalendari i popisi za preuzeti)

Tri su četvrtine moje obitelji već neko vrijeme ponovno u školi, no mene početak akademske godine tek čeka. Osjećaju su pomiješani. Jedan veliki dio mene se veseli ponovnom, hm, redu, radu, disciplini? Ili se možda jednostavno veselim novom, svježem početku. No ipak postoji jedan dio mene koji se ne veseli pretrpanom rasporedu, višku obaveza i manjku vremena. Zato se pokušavam usredotočiti na onaj prvi dio sebe koji sam spomenula. Novi semestar znači da me prijašnje pogreške i probleme ni na koji način (dobro, gotovo ni na koji način) neće spriječiti da mi ovaj semestar bude apsolutno uspješan. Osim 5 koraka kojima ja planiram ovaj semestar učiniti uspješnim, pripremila sam i kalendare i tablice - baš one koje ja koristim - da ih preuzmeš i koristiš!

U šetnji s Grgurom

Dobro, nismo baš šetali s njime, ali smo šetali njegovim gradom - a to je veoma blizu. Upravo shvatih, moram nadodati, da smo nakon Duvanjskog polja, na kojem je okrunjen kralj Tomislav, posjetili grad biskupa Grgura, biskup s vodećom vrhovnom crkvenom vlasti u Hrvatskoj u vrijeme okrunjenja Tomislava (Wiki zna 😉).

Hercegovina i moja

Mater me Hercegovka prvi put odvela u svoj rodni zavičaj tek prije četiri godine. Bio je taj posjet ljubav na prvi pogled. Udisala sam zrak, gledala planine, hodala stazama svojih predaka. Znam, radim ja to kad god sam u Varaždinu odakle su mi preci s tatine strane, ali ima neki čar u otkrivanju skrivenih predaka, kamena koji je oblikovao jednu od najbližih ti osoba. Kraj je to koji meni možda ne pripada, ali je moj.

Budimpešta: akademsko-turistički posjet

Ovaj sam post prvo sasvim drugačije napisala, ali sam se onda sjetila da sam ovaj blog počela s nekom jako ambicioznom željom da doprinesem pozitivnim promjenama oko nas. Stoga se nadam da će ovaj post, prvi nakon čudne pauze (tijekom ispita sam pisala, a sad kad je došlo ljeto - ništa: isprike!) stvoriti pokoju pozitivnu misao! Ili barem poneki osmijeh!

Važno je kako izgledamo

O ovome o čemu danas pišem već neko vrijeme razmišljam i imam silnu želju ili potrebu o tome pisati. Dijelom, vjerojatno, zato što osjećam da puno ljudi dijeli moje mišljenje, a nikako da o tome jasno počnemo govoriti. Stoga ne želim oko te teme samo prijeći, nego stvarno objasniti zašto je važno kako izgledamo i zašto ima veze koju i kakvu odjeću nosimo. Zato sam odlučila podijeliti ovu temu u nekoliko postova. Danas - post prvi. 

Vratite prikladnost

Danas je sve relativno, svatko ima pravo na svoje mišljenje i svačije je mišljenje važno i postaje norma. U postmodernizmu smo odbacili objektivnu istinu, što je u neku ruku bilo dobro jer se uvijek nađe situacija u kojoj neka pravila jednostavno ne mogu vrijediti. No sada se nalazimo u drugom

Napraviti savršen plan za ljeto

Sretan prvi dan ljeta! Je li još netko zapravo žalostan kad dođe ovaj dan? Nekako, kao da se cijelu godinu spremamo za to ljeto, a onda ono dođe - i ništa posebno. K tome dolazi i činjenica da su od sutra dani sve kraći. To je u biti, mislim, glavni razlog toj nekoj žalosti! Ipak, moje službeno ljeto još nije počelo (kad smo već kod toga, znači li to da ću, jednom kad počnem raditi, službenog ljeta imati svega nekoliko dana?!?!?), a to znači da još uvijek stignem nekako isplanirati te svoje slobodne tjedne. A nekako vjerujem da ljeti (jer su dani duži! 😉) svi imamo više vremena, nešto više napravimo u danu! Stoga sam odlučila podijeliti s vama plan kako ovog ljeta napraviti nešto više! 

Sitnice koje često previdim(o)

Elisabethstraße <3

Od mog doma do tramvajske stanice treba 3 minute lagane šetnje, 2 minute normalnog hoda (1 minuta trčanja). No ovog je proljeća pruga u rekonstrukciji tako da imamo autobus za zamjensku liniju. No autobus vozi malo dalje (i do stanice treba ići uzbrdo) pa te 2-3 minute postanu, hm, 7 minuta (ok, 5, ali se čini duže!). Što nije puno, slažem se. No ipak

Nedjelja (je) za obitelj

Počeo je lipanj, ispiti i rokovi su sve bliže, a ja dala cijelu nedjelju za obiteljsko druženje. Vjerojatno postajem mudrija (znači li to da starim?!?!?), a možda samo malo jače udarila glavom kad sam pala prije nekoliko mjeseci. Koje god da objašnjenje prihvatim, nemam dovoljno mjesta u planeru kako bih detaljno zapisala sve obaveze (sva učenja?) koje me čekaju, ali iza mene je prekrasna nedjelja!

Prije godinu dana grizla bih se zbog jednog sata koji nije prošao prema planu - jer kad detaljnije planiraš učenje, onda jedan krivi sat, zbog domino efekta, znači da SVE moraš promijeniti. Da se razumijemo, apsolutno NE zagovaram ne planiranje.

5 razloga zašto ići u ljetnu školu

Mozgala sam i mozgala kako započeti novo poglavlje ovog bloga, pa rekoh nek' bude nešto korisno i pametno!

Prije dvije godine bila sam u svojoj prvoj (i zasada jedinoj) ljetnoj školi. Riječ je o ljetnoj školi koju organizira moje sveučilište i zapravo sam se prijavila poprilično neplanski. No kao što to obično biva, ono što ne planiramo, često ispadne izvrsno. Evo pet razloga zašto otići u neku ljetnu školu - pomno planirano ili spontano.