Prošli sam mjesec imala priliku prisustvovati na stručnom skupu "Koliko smo pismeni/nepismeni - digitalna pismenost našeg doba" koju je povodom Dana pismenosti prošli petak organiziralo Hrvatsko čitateljsko društvo. Osim što sam još jednom posvjestila problem manjka digitalne pismenosti u poprilično digitalnom svijetu, zapitala sam se koliko i sama čitam. Volim li čitati? Naravno. Ali uvijek se vraćam tom slavnom problemu manjka vremena. U jednom od prethodnih postova najavila sam što planiram čitati ovo ljeto. Priznajem: nisam baš uspjela. Tješim se: meni ljeto još traje. (Vidi dodatak na kraju posta) No svejedno ostaje činjenica da mi je telefon neki dan poslao obavijest "Telefon je korišten više od 6 sati; provela si previše vremena na telefonu"--> #katastrofa
1) Prepreke
Od manjka vremena do Instagrama, Facebooka i Pinteresta prepreke su uvijek oko nas. Imam li rješenje za taj problem? I ne baš. Ali rekla bih da je stvar u glavi. Trik koji meni uspijeva je da se konstantno podsjećam da nešto pročitam. Tu je razlika između onog čitanja za sebe i čitanja jer nešto moram pročitati (na primjer za školu). Cilj je da se sjetim da želim nešto pročitati, a jednom kad primim knjigu u ruke - onda te digitalne prepreke nemaju gotovo nikakav utjecaj. Što se tiče manjka vremena - uvijek imaš pet minuta. Za neka je teža štiva pet minuta jedva dovoljno da se koncentriraš na čitanje, ali za neke lakše teme pauza od desetak minuta je kao stvorena. A onda se navučeš na knjigu i odjednom imaš navečer dva sata koja ne znaš kako bi ispunio nego knjigom.
Mislim da je internet pun tekstova o prednostma i nedostacima e-čitača. Evo gdje ja stojim po tom pitanju. Za one koji vole i žele čitati, jedan kvalitetan e-čitač je izvrsno ulaganje. Naglasak je na kvaliteti, a to znači i cijeni. Imala sam priliku koristiti jedan Kindle, još kad su oni bili na samom početku, i to je bilo nešto izvrsno. Nakon toga sam imala jedan e-čitač koji sam nabavila po jako dobroj cijeni, ali na žalost nisam bila baš zadovoljna kvalitetom.
Ono što je izvrsno kod e-čitača je da imaju ekran koji je sličan papiru. Za razliku od tableta i mobitela koji imaju ekrane koji reflektiraju svjetlo i teško ih je koristiti na suncu, e-čitači imaju "mat" ekran koji je povoljan za sve uvjete (osim što ti u mraku treba dodatno svjetlo - baš kao za pravu knjigu). Oni su također i bolji za oči jer ne titraju, kao što to rade tableti i mobiteli pa manje zamaraju oko (rečeno na jedan jaaako pojednostavljen način) Maleni su pa svugdje stanu, moguće je povećati ili smanjiti slova, prevesti nepoznate riječi jer neki e-čitači imaju i rječnik. Zanimljive ili važne dijelove možeš podcrtati i izvesti u zaseban dokument, što je veoma praktično. I to je tek početak prednosti. Onaj glavni nedostatak je da su praktični jedino za linearno čitanje. Kad je riječ o učenju ili proučavanju dokumenata draži mi je ipak papirnati oblik.
 |
| (Jedna s Instagrama. Jer mi je ponestalo aktualnijih fotografija. A na kraju krajeva, tko ne sanja o proljetnim večerima, mirisu kiše i dobroj knjizi?) |
Ove aplikacije uvijek instaliram i ubrzo deinstaliram. Ideja mi se jako sviđa. Imaš svoje knjige sa sobom gdje god da jesi. No one troše puno baterije (barem meni), a i memorija ponekad zna biti problem. Ipak sama činjenica da možemo čitati knjige na mobitelu pokazuje da ne bismo trebali imati besmislene izlike da ne čitamo.
Knjižnica. (nekako imam potrebu stati na ovoj jednorječnoj rečenici) Do knjiga se uvijek može. Ostala sam začuđena koliko mojiz kolega (na studiju jezika!!) ne zna gdje se nalazi i kako funkcionira knjižnica. Za mene je knjižnica pomalo čarobno mjesto. A k tome, sumnjam da će itko iz nje izaći bez želje za čitanjem. Ako je pitanje što čitati - e to je onda jedna sasvim druga tema. Ali sam sigurna da ćete u knjižnici naći nešto za čitanje.
E-knjige su malo veći problem. U nekim je kulturama normalno kupovati knjige, no kod nas to nije situacija. Još kad je riječ o knjizi koju ni ne možeš primiti u ruke jer je u elektroničkom obliku...shvaćam što je čudno oko kupovanja e-knjiga, a besplatnih ima jako malo - ako ih uopće ima. S drugim je jezicima malo drugačije. Engleski i talijanski se prilično lako nađu (ako nije riječ o novi(ji)m knjigama). To znam iz iskustva. A sigurna sam da ima još jezika na kojima će se naći knjiga.
---
Ovaj sam post napisala i onda ga ostavila da malo odstoji. Semestar mi je počeo i već imam puno čitanja za faks. Baš sam zato sretna što uspijevam čitati i nešto za sebe. U tramvaju čitam nešto što je vezano za faks, no pokušavam ranije otići 😴 pa umjesto, hm, ineternetom, proskrolati kroz neku knjigu - samo i isključivo za sebe.
Zanima me! Kako ti čitaš? Što te najviše odvlači od čitanja? Što čitaš?
Donata Rihtarić
