Naglasak je na tome da je ovo bio akademsko-turistički posjet. Drugim riječima, nisam uspjela napraviti sve turističke must-haves. Al barem imam dobru ispriku. 😉 Pa evo mog doživljaja Budimpešte!
Svoj sam boravak u Budimpešti započela noćnom šetnjom koja me jednostavno očarala. Zaljubila sam se u mostove, u rijeku, u noć, u svjetla,...
Jedna od glavnih atrakcija u Budimpešti, čini se, su takozvani ruin bars. To je upravo ono kako i zvuči. Mjesta su to, kafići/barovi koji izgledaju kao da se radi o ruševinama i stvarima u stanju propadanja. Unatoč takvom nazivu i takvom izgledu, činjenica je da su to pomno uređena mjesta, svaki je detalj pomno isplaniran. Mjesta, hm, nisu baš po mojem ukusu. Definitivno su impresivna za vidjeti. Na slici ispod je jedan od najpoznatijih ruin barova u gradu, sad totalno turističko mjesto. Vrijedi tamo otići (imaju finu "limunadu" od jagode) jer je nešto čega drugdje nema. Ali da bih tamo boravila na dnevnoj bazi- ne bih ni na tjednoj!
U Budimpešti me se jako dojmilo koliko oni drže do sjećanja na svoje stradale. Cipele na Dunavu su poprilično poznate - što i zaslužuju biti jer su jedan jednostavan, nenapadan, a opet snažan spomenik. No radi se tu i o malim stvarima (koje, naravno, uopće nisu male). Na mjestu uništenih zgrada nisu stavili njihovu sliku kakve su bile kad su bile nove, nego su pokazali kako su i koliko bile uništene - i to uz popratni tekst. Ipak, ono što me se možda najviše dojmilo su bile slike, veličine mog dlana, na zgradi. Slike poginulih, s njihovim imenima, godinom rođenja i godinom smrti.
Mislim da imam najviše fotografija parlamenta - kad je tako veličanstven. I noću i danju i iz svakog kuta. Aha, da, Budimpešta ima žute taxije. Nisam jedina kojoj je pala ideja napraviti malu foto-prijevaru! ;)
Ono što mi se kod grada definitivno svidjelo je dio uz rijeku i veličina ulica. Ima nešto u tom gradskom prostranstvu što godi čovjeku.
Margitin otok je dio Budimpešte koji, hm, pa i ne bih baš povezala s ostatkom Budimpešte. Tamo nema tih velikih povijesnih zgrada, nema tog velebnog daha povijesti. Ima puno mladih, ima puno turista, mislim čak da i ima veliki hotel. Za mene je to, nekako, globalno mjesto, neutralno, ugodno.
Kad smo išli do Ribarske tvrđave, imala sam osjećaj kao da smo u nekom povijesno-fantastičnom romanu...
Samo da se malo ispravim: parlament nije jedino mjesto koje oduševljava. Ribarska tvrđava je veličanstvena! Čak možda malo više noću dok je osvijetljena, ali i danju je prekrasna.
Što se tiče hrane, eh te hrane, nisam sigurna što da kažem. Posjet tržnici je definitivno bio zabavan: maline i brusnice i voća i voća i voća. (a za još hrane čekaj kraj posta)
Ovako povijesno važan grad, naravno ima i više nego dovoljno prekrasnih zgrada. Da nije bilo onako vruće, vjerojatno bih provela previše vremena pred svakom uživajući u pogledu. Ovako, i sebi i vama donosim neke koje sam uspjela pofotkati.
I za sredinu, evo još nekoliko nesvrstanih fotografija.
Išli smo do Nacionalne galerije...
...Budimpešti ne nedostaje malih slatkih antikvarijatnih knjižara...
domaće je domaće
slučajno sam čula nekog lokalnog čovjeka kako svojim gostima turistima govori kako je njemu ovaj Budapes Eye baš bezveze...ja se ne bih složila
kad bih znala mađarski, znala bih kako se zove ovaj mađarski kolač...ali ima u sebi riječ "kolač"
talijanski jezik, talijanske kolegice - je li tko mislio da možemo bez kave?
Aha da, hrana, obećana hrana. Počnimo zapravo s pićem jer je to jako pozitivno. U Budimpešti imaju tako genijalno dobre limunade. Neke su, da, sirupi s ledom, ali ima mjesta gdje prave prave limunade - i dodaju sve moguće. Od metvice do chia sjemenki. Čekam kad će kod nas limeta na neku akciju. Hrana kao takva me nije oduševila. Nije bila loša, ali nije bilo nešto od čega ti zastane dah. OSIM: humusa. Moji doma ne konzumiraju humus, nisu uopće upoznati s konceptom humusa, a moja ga je malenkost dva-tri puta kupila iz fore. Ali to što ovi u Budimpešti naprave iz tog humusa je jedna sasvim nova dimenzija. I ja sam bila sama sebi smiješna jer to uopće nije nešto tako posebno, ali mi se tako dopalo da smo u Hummus Baru jeli - malo previše puta! No preporuka svima koji putuju u Budimpeštu: fina i ne tako skupa opcija!
kavoljubac kakav jesam, nije da preživljavam bez čajeva. ajde, barem je to manje-više svugdje isto (naglasak je na manje-više, moja kava doma je moja kava)
Ipak mislim da je najveća avantura bilo sajmište - na rubu Budimpešte. Došle smo baš pred kraj zatvaranja tako da više nije bilo skoro ničeg. Iako je to sajmište jako poznato, ja bih rekla da tamo generalno nema skoro ništa! Ipak, bilo je zanimljivo, a prijateljica je na kraju kupila sliku. Prodavačica, stara ženica, je bila toliko ustrajna i toliko se trudila da Jagoda nije imala srce odbiti ju. Ako ništa drugo, ima jedinstven suvenir iz Budimpešte. Osim te avanture s cjenkanjem, nije bilo ništa baš previše atraktivno, ali kako su samo ovi ormari štosni!
Imam potrebu ovo opisati kao najslađi dan iako mi nikako nije jasno kako dan može biti sladak, al neka. Nek me vodi intuicija. Najslađi je dan bio kad smo išli u posjet malom, umjetničkom mjestu pokraj Budimpešte - brodom. Bilo je prekrasno. Sunce je pržilo, ali mjesto je stvarno zabavno za posjetiti. Jedan je prijatelj primijetio kako je mjesto stvarno slično Rovinju - ja se slažem!
Ipak je ovaj posjet Budimpešti bio akademski pa je logično da smo se malo i kulturno uzdizali! (gle, imam prljav nokat)
A ne mislim da je slučajno ovo mjesto bilo na nekoliko koraka od našeg sveučilišta!
I tako sam došla do kraja svoje priče iz Mađarske. Nadam se da vam se svidjela! Iako, možemo se složiti da mi ne bi bilo na odmet otići tamo još jednom - onako štreberski turistički!!
