Vratite prikladnost
Danas je sve relativno, svatko ima pravo na svoje mišljenje i svačije je mišljenje važno i postaje norma. U postmodernizmu smo odbacili objektivnu istinu, što je u neku ruku bilo dobro jer se uvijek nađe situacija u kojoj neka pravila jednostavno ne mogu vrijediti. No sada se nalazimo u drugom
ekstremu. Danas je svaka subjektivna istina važeća. Ono što je istinito meni, ne mora biti istinito tebi da bi vrijedilo, da bi važilo, da bi bilo točno. Na taj način, kad sve postaje relativno, i sve može biti u nekoj situaciji točno i ispravno, na taj način se stvara anarhija. Shvaćam da svi nekako težimo za slobodom, za životom u kojem nas ne sputavaju nikakve granice i pravila (u to nas, na kraju krajeva, mediji jasno i glasno uvjeravaju - slažemo se?), ali rješenje ja ravnoteža između izražavanja individualnosti i života u zajednici. Danas je popularno nazivati se introvertom i individualistom, ali činjenica je da je čovjek stvoren da živi u nekoj vrsti zajednice, a zajedništvo ne može funkcionirati ako ne postoje neka pravila kojih se svi držimo. Stoga mora postojati svijest o prikladnosti. I nije sve prikladno u svakom trenutku i u svakoj situaciji. Ne moramo se svi slagati oko svega, ali pitam se gdje je nestala ideja postojanja prikladnosti i primjerenosti!
ekstremu. Danas je svaka subjektivna istina važeća. Ono što je istinito meni, ne mora biti istinito tebi da bi vrijedilo, da bi važilo, da bi bilo točno. Na taj način, kad sve postaje relativno, i sve može biti u nekoj situaciji točno i ispravno, na taj način se stvara anarhija. Shvaćam da svi nekako težimo za slobodom, za životom u kojem nas ne sputavaju nikakve granice i pravila (u to nas, na kraju krajeva, mediji jasno i glasno uvjeravaju - slažemo se?), ali rješenje ja ravnoteža između izražavanja individualnosti i života u zajednici. Danas je popularno nazivati se introvertom i individualistom, ali činjenica je da je čovjek stvoren da živi u nekoj vrsti zajednice, a zajedništvo ne može funkcionirati ako ne postoje neka pravila kojih se svi držimo. Stoga mora postojati svijest o prikladnosti. I nije sve prikladno u svakom trenutku i u svakoj situaciji. Ne moramo se svi slagati oko svega, ali pitam se gdje je nestala ideja postojanja prikladnosti i primjerenosti!
I ja sam znak
Jedna od prvih stvari koje vas uče u lingvistici (došla je Donata na svoje) je kako su riječi znakovi. De Saussure, švicarski lingvist, začetnik je ideje da se znak ima dva dijela, jedan je označitelj, a druga je označenik. Drugim riječima, riječ "stolac" je označitelj koji označava označenika koji je koncept stolca (otprilike, zamišljena slika prototipičnog stolca u našoj glavi). Na isti način znak "STOP" označava koncept ili ideju da morate stati. I prije nego odlutam u dubine i prostranstva jezikoslovlja, vratit ću se na temu koju sam najavila. Stvar je prilično jasna. Naš izgled je poruka. Svojom pojavom drugima šaljemo poruku - o sebi, o svom svjetonazoru, o svojim navikama, o svojim vrijednostima.
Boja mojih očiju govori više o genetici, nego o mojoj naravi, ali već pravilnost zubi govori nešto o meni. Netko tko nosi aparatić za zube jasno daje do znanja da mu je stalno do njegovih zubi, ali i da si financijski može priuštiti ravnanje zubi. Netko tko uvijek ima čistu kosu šalje poruku da vodi brigu o higijeni tjemena, dok netko s masnom kosom šalje suprotnu poruku, a takva kosa, na primjer, također može sugerirati manjak vremena, loše organizacijske sposobnosti, neodgovornost, nemar, neurednost, i tako dalje (zaključak: perite kosu da netko ne zaključi da ste nemarni 😨).
Da, malo sam stvari prenaglasila i preuveličala, ali hoću biti stvarno jasna. Na isti način i odjeća koju nosimo šalje poruku. I sada se vraćamo na pitanje prikladnosti. Postoji prikladna odjeća za svaku situaciju. Ponekad je ta prikladnost strogo definirana, a ponekad postoje samo generalne smjernice. Na primjer, na pogreb se u našoj kulturi nosi crno. Na vjenčanje ne nosiš crno, osim ako nisi u žalosti, i ne nosiš bijelo, osim ako se ne udaješ. Danas je to postalo poprilično slobodno, pogotovo vjenčanja. Nitko vas neće (pretpostavljam) osuditi/prigovoriti vam ako na vjenčanje dođete u bijeloj/krem haljini s nekim uzorkom. Ali nije baš sve tako jednostavno i slobodno. Ako bijela boja na vjenčanju označava mladu, onda nije prikladno doći na nečije vjenčanje u bijelom. Ne kažem da će se cijela institucija svadbe, vjenčanja i društva kao takvog urušiti ako se na nečijem vjenčanju pojaviš u bijelom. Tvoja pojava na svadbi u bijelom označava da ti nije stalo do toga što društvo shvaća prikladnim i na taj način iskazuješ nepoštovanje prema društvu, prema zajednici čijim si članom. Tvoja pojava u bijelom je znak da ne držiš do pravila i tradicija svoje zajednice. (I s ovime završavam temu vjenčanja jer još tri retka i moći ćemo birati vjenčanice.)
I ovo je bio jedan veoma pojednostavljen primjer, ali vjerujem da se može primijeniti na puno kompleksnije situacije. Prekratke hlače na predavanju iskazuju nepoštovanje prema instituciji sveučilišta (najava: u drugom dijelu, to jest u iduće postu, bit će riječi i o golim nogama #SamoNajavljujem). Probajte u zgradu suda ući u odjeći za trčanje.
Na kraju se sve svodi na prikladnost!
Pobuna
Društvo nije savršeno i neka su društvena pravila nelogična i besmislena Na kraju krajeva, razvoj znači promjena, a ako sve ostaje kako je - onda stagniramo. U potpunosti se slažem da svaki pojedinac ima pravo izraziti neslaganje s društvenim pravilima, ali mora snositi i odgovornost za posljedice ako odabere neprikladan način izražavanja neslaganja. Podnaslov ovog posta je: pojednostavljeno Na (veoma jednostavan) primjer: ja mogu tvrditi da vatra nije ni vruća ni opasna i mogu odlučiti izraziti to svoje neslaganje na način da stavim ruku u vatru. Posljedica: imat ću opekline, vjerojatno nekog visokog stupnja. Moji su postupci (stavljanje ruke u vatru) imali neizbježne posljedice (opekline). Na isti način moramo biti svjesni da svakim izražavanjem neslaganja riskiramo posljedice. Društvo ne smije diskriminirati pojedince, ali pojedinci ne mogu diktirati društvu. Društveni sistem mora kažnjavati prijestupe jer bi se inače urušio i imali bismo anarhiju (čime se vraćamo na prvi dio ovog posta).
Pobuna je dobra. Pobuna je ponekad prijeko potrebna. No pobuna mora biti jasna i strukturirana da bi imala smisla. Protiv čega i/ili koga je to pobuna? Zašto? Zbog čega? Na koji način izražavamo pobunu? Zašto baš na taj način? Što želim postići takvim načinom izražavanja pobune? Koje su moguće posljedice? Zašto je pobuna potrebna? Što je cilj pobune, kakva točno promjena? Nije dovoljno reći, ja mislim da me društvo ograničava pa ću se odijevati na način koji društvo smatra neprimjerenim. Ako staviš na sebe majicu/kapu/privjesak s provokativnim tekstom, imaj na umu da provociraš ljude oko sebe, a ljudi (obično) odgovore na provokaciju. Također, ako druge provociraš, otuđuješ se od njih. Svatko se od nas ima pravo pobuniti. Ali moramo razlikovati pobunu od hirova, dokolice i dvostrukih mjerila.
Pobuna je dobra. Pobuna je ponekad prijeko potrebna. No pobuna mora biti jasna i strukturirana da bi imala smisla. Protiv čega i/ili koga je to pobuna? Zašto? Zbog čega? Na koji način izražavamo pobunu? Zašto baš na taj način? Što želim postići takvim načinom izražavanja pobune? Koje su moguće posljedice? Zašto je pobuna potrebna? Što je cilj pobune, kakva točno promjena? Nije dovoljno reći, ja mislim da me društvo ograničava pa ću se odijevati na način koji društvo smatra neprimjerenim. Ako staviš na sebe majicu/kapu/privjesak s provokativnim tekstom, imaj na umu da provociraš ljude oko sebe, a ljudi (obično) odgovore na provokaciju. Također, ako druge provociraš, otuđuješ se od njih. Svatko se od nas ima pravo pobuniti. Ali moramo razlikovati pobunu od hirova, dokolice i dvostrukih mjerila.
Nemojte dopustiti da vas netko smatra manje vrijednim zbog vašeg izgleda. To je krivo! Niti vi nemojte nekog smatrati manje vrijednim zbog njegovog izgleda. Posvijestite si da vi, vaša osoba, vaša pojava šaljete poruku drugima oko sebe - i svojim izgledom. Smisao ili ispunjenje života nije dobro izgledati. Ali svakoj osobi koju vidimo šaljemo poruku. U velikoj većini slučajeva to je upravo ona poruka koju šaljemo svojim izgledom. Prijateljima i poznanicima šaljete poruku o sebi i o svijetu kroz razgovor i kroz svoja djela. No s većinom ljudi koju dnevno vidite ne progovorite ni jednu riječ. Koju poruku njima želite poslati?
