Nin me oduševio ponajviše svojom jednostavnošću arhitekture. Na građevinama ima jako malo cifranja. Kuće nisu jako visoke, ulice su dovoljno široke, a ružićasti ga je zalazak sunca za nas učinio još bajkovitijim. Cijeli grad djeluje nekako živo! Bilo je i turista, ali ne sjećam se jesam li vidjela ijednu zapuštenu kuću. Da, znam da sam bila tamo jako kratko i vidjela samo jedan dio grada, ali je taj jedan dio jako ugodan i jako lijep!
Mislim da smo najviše vremena proveli kod Crkve sv. Križa, najmanje katedrale na svijetu. Ona te privlači. Jednostavna je, a opet složena. Nije to nikakva velebna katedralica, sa zidovima u freskama, a nije niti obična. Odiše ona nekom elegancijom i dostojanstvom, a opet nema pompoznosti i pokazivanja. Iskreno, ima nešto posebno u toj starohrvatskoj crkvi!
I ostatak je grada razglednica! Vodim se danas onom da je slika vrijedna tisuću riječi i prelazim na fotografski dio! Iduće godine, proučavat ću i ostatak grada - jer imam neki dojam da vrijedi!
Stavila sam (nadam se) ovaj post na automatskp objavljivanje. Pišem ovo na putu za Modrave, ali o tome idući tjedan! Za sada znajte da (nadam se) uživam tjedan dana bez mobitela, interneta, tehnologije i svega sličnog!
