U koje god doba dođete u Firencu, ovdje je sve puno turista. Firenca je, kao što svi znamo, poseban grad, ali nešto ga mora činiti posebnim. Lijepih građevina ima svugdje, no sigurno ima nečeg posebnog vezanog uz ove firentinske građevine. Zato vam danas donosim priču o Krstionici svetog Ivana.
Od 17. stoljeća centar vjerskog života Firence bio je podijeljen između Trga svetog Ivana i Trga katedrale (Piazza del Duomo). Na Piazzi del Duomo nalaze se Krstionica svetog Ivana (Battisero di San Giovanni), katedrala Santa Maria del Fiore u kojoj se nalaze kosti svete Reparate, zvonik (Il Campanile di Giotto), muzej i još razne znamenitosti. U središtu grada nalazi se ovaj Božji hram (cittá di Dio) koji svjedoči vjeru u jednog Boga, sjedinjenog s ljudima. Trg je počeo dobivati ovakav izgled krajem 13. stoljeća
Krstionica je zasebna građevina nasuprot ulaza u katedralu i
najstariji je dio ovog trga. Stoljećima je na tom mjestu bio poganski hram koji
je potom pretvoren u krstionicu. U biti, već u petom ili šestom stoljeću
postoji prva krstionica ispred svete Reparate, današnje katedrale, slično kao
što je danas. Ta je prva krstionica bila slična današnjoj: bila je oblika
osmerokuta koji simbolizira „osmi dan“, vrijeme Krista koji je uskrsnuo,
vrijeme koje nije dio našeg vremena. Ova simbolika je izravno povezana s sa
sakramentom krštenja jer ono vjernicima omogućuje da nakon smrti prijeđu u novi
život s Kristom – osmi dan. Ovaj oblik upućuje na kršćansku nadu u uskrsnuće
mrtvih, što je još više do izražaja dolazilo kada je krstionica bila okružena
grobljem.
Polovicom 11. stoljeća počela je obnova Krstionice kojom su
joj dane današnje dimenzije te je obložena vrijednim mramorom, koji je u velikom
dijelu uzet s raznih antičkih građevina. To je bilo u vrijeme kada je Firenca
potvrđivala svoj ekonomski i politički status postavši prijestolnicom Toskane.
U 12. i 13. stoljeću Krstionica je postala ponosom grada: dodane
su joj kupola te „scarsella“ (pravokutna apsida na istoku). Dante ju zove „il
mio bel San Giovanni“ odnosno „moj lijepi sveti
Ivan“. U 14. i 15. stoljeću krstionica dobiva skulpture zbog
kojih je danas slavna: troja brončana vrata te brončani i mramorni prikazi
slika iz Biblije na samim vratima.
Vrata
Najstarija vrata se sada nalaze na jugu i prikazuju život
svetog Ivana Krstitelja kome je krstionica posvećena te koji je zaštitnik
grada. Vrata je napravio Andrea Pisano 1336. godine. Sotitnjak godina kasnije Lorenzo
je Ghiberti napravio vrata koja su danas na sjeveru, na kojima je prikazan
Kristov život. Treća je vrata, prema priči Giogia Vasarija, Michelangelo nazvao
„Porta del Paradiso“ odnosno „Vrata Raja“. Nalaze se na istoku, prikazuju Stari
Zavjet, a napravio ih je Ghiberti. Na krstionici se danas, naravno, nalaze
kopije originalnih vrata.
Unutrašnjost
Ova je velika kupola, koja svojim rasporedom podsjeća na
Panteon, obogaćena elementima s antičkih spomenika: monolitni stupovi, dva
sarkofaga i dio mramora. Način na koji je popločena, pak, podsjeća na Islam. Jasno
je uočljiv utjecaj Bizanta, odnosno činjenica da je Firenca bila raskrižje
važnih prometnih pravaca.
Na stropu je uočljiv veliki prikaz Krista koji dominira nad
ostalim mozaicima iz 13. stoljeća, koji prikazuju sudnji dan, anđeoske hijerarhije,
priče iz Postanka, Josipov život, Marijin i Isusov život i život Krstitelja, a
u centru se nalaze ukrasni elementi. Prikazi na stropu simboliziraju smisao
sakramenta krštenja.
Do iduće priče,
baci e abbraci,
D.
