28.9.15

Super trojka


Bio je ovo veoma ispunjen vikend. Pripremam fotke i priče, a u međuvremenu vam prepuštam tri članka na koja sam nabasala ovaj tjedan! Nadam se da će se i vama svidjeti!
Draga mama, trudim se rabiti naš prekrasan jezik hrvatski što je više moguće; trudim se zaobići posuđenice i slične riječi u svojim pričama. Nadam se da odobravaš poveznice na ova tri članka na -engleskom! 

Fotke i društvene mreže

Idemo malo otvoreno razgovarati (odnosno, ja ću govoriti jer nije baš da mi netko može upasti usred rečenice – u mojoj priči na mom blogu). Facebook, Instagram pa i ovaj blog na kraju krajeva su umjetni, artificial, neprirodni, nerealni i nestvarni. Iako ima ljudi koji na FB pišu žalopojke svakih 30 minuta, jadaju se, ljuti su i slične stvari, većina nas društvene mreže koristi na drugačiji način. Počnimo od mog bloga – pišem samo o dobrim (ili smiješnim) stvarima koje mi se događaju. Nije baš da ćete naći priče o nekim sramotnim, jadnim ili dosadnim stvarima.
Danas je bio naporan dan. Na predavanju nisam skoro ništa razumjela jer je profesorica prebrzo pričala, u dućanu su odmah shvatili da sam strankinja, dobila sam dvojku, ova priča ima malo slika jer se danas nisam dobro našminkala, zadnja tri dana nisam nikamo išla i jela sam samo tjesteninu i to u krevetu gledajući sapunice….
Nope! Neće ići…svi mi želimo imati što bolji život, a svi mi također želimo pokazati drugima kakav nam je život – neki više, a neki manje. No svi želimo da drugi misle da smo uspješni, sretni i zadovoljni.
Zato je dobro ne zaboraviti da naši prijatelji, poznanici i stranci biraju što će podijeliti s nama na društvenim mrežama, a kao što slike u ovom članku pokazuju, slika koju vidimo nije cijela slika!  

O čitanju
 Imajući kroatiste (knjižničara i nastavnicu) za roditelje znači voljeti knjige, stalno čitati, ne znati što je televizija, biti super-pametan u književnosti, itd. Pa baš i ne! Barem ne sve odjednom. Istina je da se kod nas doma TV uključuje samo kad se gleda neki film, i da volim čitati, ali nije sve uvijek bilo tako bajno! I ja se mogu pohvaliti fazom u kojoj mi je gledanje televizije bilo najdraži oblik provođenja slobodnog vremena, a svi se sjećamo te iznimno sramotne faze kad mi je analizirati pjesmu bio najteži zadatak na svijetu. Da budem potpuno iskrena, analiza pjesme mi ni dan danas nije najdraža stvar na svijetu!

Odlučila sam studirati jezike jer ih volim i jer volim lingvistiku (iliti jezikoslovlje). Volim i čitati, ali to nije razlog zbog kojeg sam  izabrala studij „xy jezika i književnosti“.
Zašto sam odlučila ovaj članak podijeliti s vama? Nije da otkriva neke velike tajne ili nešto spektakularno. Odlučila sam to jer na jedan veoma jednostavan način prikazuje kako čitanje stvarno utječe na nas – to je nešto osobno, privatno! Čitanje također utječe na način na koji razmišljamo, obogaćuje naš rječnik, omogućava nam da se bolje izražavamo. Čitanje je proces u kojem aktivno sudjelujemo! Ne kažem da svi moramo čitati iste knjige. Ja si svako ljeto priuštim proučavanje Jane Austen, no moja bi sestra vjerojatno umrla od dosade kad bi morala pročitati jedan od njezinih romana. Kad čitamo, ne možemo se „isključiti“, naprotiv, razvijamo se i rastemo duhom!


Nije za gladne


Jedi, moli, voli je film za koji smo svi vjerojatno čuli, neki vjerojatno pročitali knjigu. Vaša mišljenje vjerojatno ovisi o vašim očekivanjima – mojoj mami se film uopće nije svidio, dok sam a uživala u 3 sata u kinu i u audio knjizi koju sam nekim čudnim slučajem dobila! Naša protagonistica u svakoj od zemalja uživa u jednom dijelu iz naslova, no budimo iskreni, „jedi“ se može primijeniti u bilo kojoj zemlji! Melissa Hie je toga, čini se, i te kako svjesna! 

Baci e abbraci, 
D.