Dnevnički zapisi: drugi tjedan (2)

Koliko god se činilo nemogućim, dočekala sam i ja svoje prvo predavanje. U biti, svoj prvi tjedan predavanja. Koliko god se ponedjeljak činio smiješnim, toliko je ostatak tjedna naporan. Al dobro, sve u rok službe.

Na kraju tjedna sam konačno uspjela „skajpati“ sa svojim i jedno od prvih pitanja je bilo „I kako je na predavanjima? U odnosu na Graz? Dobro ti je onda?“. I moram reći da mi je ovdje super! Nije savršeno, naravno, ali ne postoji mjesto na kojem je studiranje savršeno! A u odnosu na Graz? Zasad mi se više sviđa ovdje. Znam, tek je početak, još nisam išla na predavanja niti cijeli tjedan, ali nekako je sve opuštenije, normalnije. Vjerojatno je tu i činjenica što nisam redovan student, nego Erasmus. Ali stvarno imam dojam da su ovdje stvari jednostavnije, jasnije, smislenije! Ako si student, zna se što trebaš raditi. I profesori mi se nekako čine jednostavniji i pristupačniji.

Kao što rekoh, nije sve savršeno. Da bih bila službeno upisana na studij, treba mi ta studentska iskaznica. A nju moram čekati barem tjedan dana! Ali svaki put kad tako nešto iskrsne, sjetim se da sam u Italiji i sve bude dobro!

Prvo je predavanje bilo dobar znak: lingvistika. Hej, semestar koji počinje lingvistikom ne može loše ispasti! Ispalo je da je predavanje za studente prve godine tako da mi je gradivo za sada poznato, ali je na talijanskom pa svejedno uživam. Čak sam doživjela da predavanje slušam sjedeći na podu. Na predavanju nas ima previše pa onda oni koji ne dođu dovoljno rano, dobe pod. Kad kažem „dovoljno rano“ ne mislim na 10 minuta prije početka predavanja. Ovo je ima službeni početak u 11, a stvarni u 11:15. Ja sam došla u 10:35 – i dobila pod! Zato sam na drugom predavanju došla pola sata ranije – i pola sata čekala sama u predavaonici!

Bicikl je dobro, da! Imam dva lokota i noćima ne spavam mirno jer ga moram parkirati na ulici. Ali je dobro! Valjda ću s vremenom lakše podnositi činjenicu da je nešto što sam sama kupila konstantno izloženo opasnosti od krađe. Vožnja bicikla je nešto drugo. Još uvijek svako jutro u zadnji čas primijetim da moj bicikl ne usporava koliko god pedalirala u kontra smjeru, ali nakon prve izbočine na kojoj nisam zakočila, sjetim se  kako funkcionira. Turisti su drugi problem. Turisti. Nadam se samo da neću ni jednog pregaziti! A tek promet! Ajme meni! Tu se nadam da neće nitko mene povoziti!

Italija je i dalje zabavna kao mjesto za živjeti. Često se dogodi da me rano probude zvuci metenja stuba. Moja soba ima zid na stubište i osoblje koje čisti stubište očito mora svaki put kad zamahne metlom udariti u moj zid. Barem neću prespavati početak predavanja! Kroz prozor mi ulaze razni mirisi pa imam dojam kao da sam stvarno doma. Neki dan je bio grah, danas je bila neka juha i pečenje – i onda se ti ne udebljaj u Italiji. Također smo ustanovili da živim u nekoj vremenskoj kapsuli! Pokraj mene je automehaničar, malo dalje mesarnica i voćarnica, preko puta restoran i fotograf, a u ulici pokraj krojač i postolar.

U svoje pune dvije godine studiranja nisam imala niti jednu cimericu. Sada imam dvije i moram priznati da je baš zabavno! Virginia je čak pekla kolač! To je dream cimerica come true! Iako je brašna k'o u priči, morala sam probati – i bio je jako ukusan!

Uspjela sam pokisnuti – iako sam imala dva kišobrana sa sobom. Imati otvoreni kišobran i voziti bicikl mi se čini kao veliki izazov bilo gdje, a kamo li u Firenci. Ponosna sam da me ljudi često zaustavljaju i pitaju gdje je ovo i gdje je ono – i onda mi je neugodno kad ne znam niti o čemu govore. Naučila sam i da nije zabavno nositi suknju kad je vjetrovito…ili kad se penješ stubama! 

Baci e abbraci, 

D.

Dnevnički zapisi: prvi tjedan

I tako prolaze zadnji dani prije početka semestra. Iako svi ostali studenti koje znam, i u Grazu i u Zagrebu (i ostatku Hrvatske) još uživaju bez strožih obaveza, ja se veselim početku predavanja! Istina, nije se teško veseliti kad imaš super raspored – a moj je stvarno izvrstan! Pogotovo kad ga usporedim s Grazom – stvarno se nemam na što žaliti (čut ćemo se u siječnju kad počnu ispiti!).

Ikea

Subota je bio dan za Ikeu. Kažu da je Disneyworld najsretnije mjesto na svijetu, a Ikea je definitivno drugo najsretnije mjesto na svijetu. Ili barem veoma, veoma zabavno! Nije toliko super za novčanik, ali za inspiraciju i sitnice koje uljepšavaju (i olakšavaju) život – izvrsna stvar. Ne znam kako je u ostalim Ikeama, ali ova ima besplatan autobus. NO! Nije sve tako jednostavno. Naći autobus je bilo prava avantura. Dovoljno je da kažem da smo 30 minuta hodale oko kolodvora tražeći pravu autobusnu stanicu!

Dok nisam zaboravila, Ikea je također izvrsni način ležerne tjelovježbe! I, samo da napomenem, ne mislim samo na to da se cijelo vrijeme hoda. Ja sam lijepo osnažila svoje mišiće noseći organizator papira preko pola grada (i gotovo cijele Ikeje) koji je neprimjereno težak!

Inače, da opravdam svoju opsesiju Ikejom, na internetu postoji puno blogova i psotova koji govore upravo o tome – Ikeji. Kao na primjer ovaj i ovaj i ovaj

Aperitivo

Prva stvar koja je meni pala na pamet je alkohol. I ima veze s alkoholom. Ali je puno bolje od samo alkohola. Evo kako apperitivo funkcionira. Platiš piće i još par eura, dobiješ to svoje piće i tanjurić i onda možeš jesti razne stvarčice koje nude. Uglavnom talijanske stvari, što znači puno tjestenine i riže, ali na sreću nađu se i sirevi i povrće!

Mi smo išli u kafić/restoran/štoveć Le Murate – caffé letterario Firenze. Fora s tim kafićem je da je nekad bio zatvor, a sada je preuređen u stanove i urede. I u biti izgleda super! Zvuči jezivo, znam, ali zapravo je stvarno ugodno i lijepo! Super je, također, što organiziraju razne večeri – koncerte, gledanje filmova, književne večeri ….

Ako se nađete u Italiji, appertivo je jedna od stvari koju preporučam! Nije skupo kao večera (ne zaboravite, u Italiji plaćate posebno hranu i posebno to što sjedite za stolom), a opet nije samo piće. Osim toga, to je neka vrsta švedskog stola pa ako naiđete na nešto što STVAAAARNO volite, možete se toga najesti do mile volje.

Pa, bio je ovo prvi vikend, sada je vrijeme za započeti novi!

Bacci e abbracci,

D. 

Evo mene u Firenci

Studiram već dvije godine, živim u drugoj državi, s 15 sam otišla na godinu dana u Ameriku… čovjek bi logično zaključio da su mi rastanci najprirodnija stvar na svijetu i da mi je prirodnije komunicirati preko Skypea/Vibera/Whatsappa/Gmaila/nečeg sličnog. Odlazak u Ameriku je bio stvarno bezbolan, a odlaske u Graz i ne brojim jer se doma vraćam – svako malo. No ovaj mi je odlazak nekako teško pao. Čak ni činjenica da idem u Italiju, u prekrasnu Firencu, pola godine studirati na pravom talijanskom sveučilištu nije puno pomogla! Pa evo, i prije nego sam stvarno započela ovo putovanje postala sam mrvicu mudrija: teško je napustiti nešto što si počeo stvarati, teško je otići kad si usred nečega. Da, Viber je super stvar, ali ništa ne može zamijeniti one duge kave (pa ni one „na brzinu“).

Prije nego ova priča postane trećeklasna žalopojka, vratimo se mi na Firencu. Čim smo stigli, sva je žalost nestala i u meni se samo čuo jedan veseli glasić „Živjet ću u Firenci! Živjet ću u Firenci!“ Da ne bi došlo do zabune, veselim se ja danu kad ću se vratiti onim kavama, šetnjama, muškatima i svim tim divoticama – ali FIRENZA!

Potraga za stanom u Firenci je bila noćna mora, tako da mi je golemi kamen pao sa srca kada sam napokon pronašla sobu. Nisam 3 minute do faxa, ali živim u pravoj staroj talijanskoj kući, kroz prozor vidim u stanove pravih Talijana koji žive pravi talijanski život, pred kućom mi je parkiran rozi Fiat 500, tri kuće niže mi je voćarnica (s povrćem), preko puta je neki restorančić, s druge strane je neka galerija – život za poželjeti! Ah, da ne zaboravim, sustanarka mi je Kanađanka koja studira „shoe design“. Ge-ni-jal-no!

Oko zgrade mi se mota najmanje 5 mačaka, ne razlikujem svoje zvono od ulaznog zvona susjeda, u nedjelju je u jednom od onih stanova bio obiteljski ručak (slučajno sam vidjela), a na stol su osim tanjura odmah stavili i vino, kroz prozor čujem perilicu rublja i nečiju televiziju… zasada mi je to sve slatko, a vidjet ćemo kako će biti kad počnu predavanja u učenje!

Postala sam i članica ESN-a (Erasmus Student Network), dobila njihovu karticu i narukvicu, a na neku foru su mi napisali da studiram arhitekturu. I imam neke crtice na slici na nosu! Svejedno, ovaj semestar dobro započinje!

Nadam se da ću uskoro imati više konkretnih priča!

A do onda, bacci e abbracci!

D.