Ako ste propustili Instagram priče i bezbrojne 🙌🙏😇 emotikone, bila sam na Noći slavljenja s Božjom pobjedom, ali i na događaju Isus na brucošijadi. Previše je i preveliko je za prepričavanje, no pozitivne dojmove uvijek treba dijeliti!
Crtica nulta
Vozim iz Zagreba i kroz glavu mi prolazi „Kad bih barem ovo imala svaki mjesec“. Naravno, život bi bio puno jednostavniji kad bismo živjeli na slavljima i katehezama. Kad bismo svi vjerovali u isto. Iako se možemo okružiti ljudima s kojima dijelimo vrijednosti, ne možemo izbjeći one koji vjeruju u drugačiji način života. No to ne znači da moramo mijenjati to što jesmo ili sakrivati to u što vjerujemo. Baš zato bi mi ovakvi susreti na mjesečnoj bazi život značili: da napunim baterije da punom snagom mogu živjeti svoju vjeru svakim svojim udahom.
Crtica prva: Prijateljstvo
Počnimo s najočitijim. Nedavno sam pročitala da je važno imati ljude koje možeš nazvati i reći „Čuj, frka je, pomoli se i za mene“. Ali stvarno, ima li što ljepše, nego imati osobu koja će moliti za tebe, za tvoj život, za tvoje probleme! Koja će se za vrijeme svog razgovora s Bogom sjetiti i tebe. Mogle smo otići na neki izlet. Vidjeti neku znamenitost i ostati oduševljene nekom arhitekturom (što je, reći ću ti iz dubine srca, jako lijep način provođenja vremena). Ipak, odlučile smo zajedno provesti vrijeme, ali na način da ga organiziramo oko Njega. Bilo koji izlet bi nas (najvjerojatnije) zbližio kao prijateljice. Ovaj nas je vikend zbližio kao sestre u Kristu.
Crtica druga: Ivan 15
Don Damir Stojić je u svojoj katehezi govorio o Ivanovom evanđelju 15. Poanta je u tome da bez Isusa ne ide. Ovime se, zapravo, vraćam na uvod. Ali ako ostanemo u Kristu, ako ostanemo s Isusom, ako koračamo kroz život prateći Božje zapovijedi – život ima smisla. Pitanje je kako ostati s Isusom kad se svijet trudi izbaciti Isusa iz svega. Počni od sebe. Prvo pusti Isusa u svoj život. Prvo se pobrini za svoj život, a onda ćeš mijenjati svijet i društvo.
Crtica treća: autentičnost
Vraćam se na prvi subotnju katehezu. Pater Ike je pričao kako je on tražio nekog tko je upoznao Boga. Jesam li ja upoznala Boga? Ponašam li se kao da poznajem Boga? Srž svega je ovo: ja želim živjeti tako da ljudi oko mene vide da ja poznajem Boga. Ne moraju drugi znati orječiti da je to poznavanje Boga, ali želim da vide da ja vjerujem. Vjera nije nešto što ograničava i sputava, vjera je stvarno nešto što ti otvara oči za dobro, vjera je nešto što tvom životu daje nadu, vjera je nešto što te stavlja na životni put koji ima smisla!
Crtica četvrta: noć slavljenja
Iliti petak navečer. Ovo je bio i prvotni razlog našeg odlaska u Zagreb. I vjerojatno bih ostala zadivljena i da sam samo tamo bila. Kakav je to osjećaj biti u dvorani prepunoj ljudi koji su petak navečer odvojili za taj „koncert“. Na putu iz Zagreba smo raspravljale kako to zapravo nije centralni dio naše vjere, ali KOLIKO nam je potreban! Koliko nas prožima cijele i koliko nas usmjeruje k Njemu. U neku ruku omogućuje (ili olakšava) drugi (ali i treću) crticu.
Crtica peta: zaključak
Možda u Grazu nemam Skac, Božju pobjedu, vjeronauke, i slične organizacije, udruge i događaje. Možda nemam Noć slavljenja svaki mjesece. Ipak imam ljude koje mogu nazvati i reći „Hej, uputi Mu koju riječ i za me“ i znam da će oni to napraviti. Mogu doći na neki vjerski događaj i poznati ljude koji su tamo – tako dobar osjećaj. Ovo je bio jedan veoma blagoslovljen vikend. A sada je vrijeme da Isusa pustimo u svaku sekundu svog života i da ga donosimo drugima. Misliš da ne možeš? Matej 7,7
