2.8.18

Moja mama je pozvana na doček Šime Vrsaljka u Nadinu


Ne šalim se. Žena koja zna o nogometu manje nego ja sama (a instagramska avantura zvana „Objasni Donati što je zaleđe“ je bila stvarna zbunjola) je pozvana da bude gost na dočeku svjetski poznatom nogometašu. Ponavljam, ne šalim se. Ali ovo nije priča o tome kako se jedna ne-baš-sportska obitelj našla u kući poznatog nogometaša, niti je ovo priča o tome kako sam zamalo pala na stubama dva koraka od tog istog Šime Vrsaljka. Ovo je priča o ljudima, ljudskosti i ljudinama. Ovo je priča o istinskoj ljubavi, zajedništvu, snazi, potrazi, razumijevanju. Ovo je priča koja počinje nogometom, a završava poukom o ljudskoj naravi. Na kraju krajeva, vjerujem da ste svi pročitali na nekom od portala kako je ravnateljica Rihtarić tekstom oduševila poznatog nogometaša...pa ću se potruditi reći nešto što još nije rečeno.

 


Kako je sve počelo
Ali vratimo se na početak. Jutro nakon pobjede nad Engleskom, #Anđelka (mame su posebna bića i svaka je jedinstvena i prekrasna, no moja ponekad ili prečesto ima tako lude, genijalne i legendarne ideje, da ju čovjek ne može ne pretvoriti u hešteg) je objavila onu legendarnu sliku Šime kako leži na zastavi i napisala jedan prekrasan tekst. Tim je tekstom, čini se, pogodila u sridu jer su stizali komentari i „sviđa-mi-se“ (izbjegavam riječ „lajkovi“), podjele, a čak i molbe da objavu stavi da bude javna kako bi ju i ostali mogli podijeliti. I sve to se nastavilo – „sviđa-mi-se“, komentari, podjele, ali od sada i od ljudi koje ne zna. Preskočimo par dana i mamu kontaktira ni više ni manje nego rođak Šime Vrsaljka. I ostatak možete zaključiti. Objava je došla i do Šime i njegove obitelji i oduševila ih. Te je tako moja mama (+ priključci zvani obitelj) pozvana na doček u Nadin, mjesto iz kojeg je on potekao.





Stvarno jesam skoro pala na stubištu
Opet se ne šalim. Imala sam jedne od onih nespretnih sandala i kad sam digla nogu, sandala je ostala nešto ispod razine stube...i znate. Da sam imala nešto manje sreće, sad bih vam pisala o tome kakve su pločice na stubištu obitelji Vrsaljko, kakve su im hitno-dentalne reakcije, možda bih vam i pisala o liječnicima na hitnoj Zadar... Tješim se činjenicom da je ŠV prevelika nogometna zvijezda da bi primijetio kako je neka klinka toliko nespretna da ne može normalno proći nekoliko stuba. 



O Šimi
Jeste li već koji put upoznali neku zvijezdu, poznatu/slavnu osobu...? Znate kako nekima slava udari u glavu pa se zapravo razočarate kad ih upoznate? E pa....moje (naše) je iskustvo da se Šimi to još nije dogodilo. I kao što je to rekla moja majka (#Anđelka): "Šime, ne daj da te iskvare". Nakon uzbuđenja što ćemo ga upoznati, nekako nam je kroz glavu prošla pomisao: a što ako se razočaramo? Što ako on bude arogantan i totalno nedostupan? Naši se strahovi nisu ispunili. U biti, Šime se pokazao najnormalnijim čovjekom, nimalo umišljenim, a njegova nas je strpljivost istinski dirnula. Nismo samo mi bili tamo, a k tome su ga čekali naručeni potpisi pa onda još i naši potpisi, a bilo je stvarno vruće taj dan. Ljudi moji, čovjek je sve potpisivao, sa svima se slikao bez i jednog znaka da mu je teško ili da mu se ne da. Uspjeh kakav je on ostvario ostvari stvarno malo, malo, malo ljudi, ali svejedno nije zaboravio prije svega biti čovjek.  (No svejedno se nadam da je dovoljno velika zvijezda da nije primijetio kad sam skoro ronila u kući njegovog strica)



Srž ove priče
Kao što sam na početku napisala, nije ovo priča ni o nogometu ni o upoznavanju slavnih. Ovo je priča koju sam vam željela ispričati da kažem što sam zahvaljujući tom nestvarnom susretu naučila o ljudima, o nama. Počnimo s time da je nas do Šime odveo tekst koji je moja mama, ravnateljica jedne male seoske škole, napisala na svom privatnom Facebook profilu. Riječ je snažnija nego što smo mi toga svjesni. Riječju možemo činiti čuda. Riječju možemo činiti dobro. Riječju možemo mijenjati svijet. Jedan poučak za sve nas: umjesto da dijelimo tužne priče, negativne komentare, ljutnju i prijezir, počnimo na profilima na društvenim mrežama pisati o lijepome, hvaliti druge i diviti se uspjesima drugih. Lijepa riječ i pohvala dar su onima koji ih izriču i onima koji ih primaju.
Ali tu nije kraj ovoj priči. Čitajući one članke, jeste li primijetili kako su nas ti ljudi u Nadinu tamo ugostili? Oni doslovce imaju svjetsku zvijezdu u mjestu, a nama se posvećuju kao da smo im najvažniji gosti. Primili su nas u svoj dom kao da se znamo godinama, kao da smo obitelj.  Počastili nas večerom, a otpratili s darovima. Mi smo došli u njihovo mjesto, ušli u njihove domove, a oni su učinili da se osjećamo kao njihovi stari prijatelji i važni gosti.
U pamćenje mi se urezala jedna sličica; sjedimo mi za stolom u dvorištu, čekamo da dođe Šime, i na drugom kraju stola netko počne pričati o tom tekstu koji je napisala moja mama pa mu kažu da autorica sjedi ovdje. A čovjek ustane, rukuje se s mojom mamom i zahvali joj, onako, od srca i nastavi se diviti. Ljudi moji, to je trebalo doživjeti! Ne zato što se radi o mojoj mami, nego kao životna lekcija o tome koliko je važno njegovati međuljudske odnose.
Ako je nešto važno u životu to je biti čovjek i u drugome vidjeti svog brata. Ne radi se tu ni o vinu, ni o čatrunu, ni o maslinovom ulju, nego o prihvaćenosti, ljudskosti i dobroti.
I za kraj, ne zaboravimo da je temelj ove cijele priče domoljublje. Često smo čuli da se ovi dani nazivaju danima ponosa i slave kao i da je to nadišlo nogomet i postalo nešto puno veće. Ova Šimina slika je definitivno jedna od onih koje će se urezati u pamćenja i u povijest. Fotografija je prije svega domoljubna i ova jednostavna gesta pobudila je u nama osjećaje - osjećaje koje sami osjećamo, a prisilno smo ih zatomili u sebi. Šime je rekao da je #Anđelka tim riječima točno opisala kako se on u trenutku osjećao, a on je u gestu pretočio osjećaje svih nas. Dragi moji, Hrvatska nam jest u srcu i to smijemo reći, pokazati i tako djelovati u svakodnevici.



I tako je izlet koji je počeo kao susret s nogometašem Šimom Vrsaljkom prerastao u životni poučak.
Veliko hvala (i od mene) svim obiteljima koje su nas ta dva dana pustile u svoje živote, primile i ugostile kao svoje! 💓

"Ti su dečki sve nas napravili boljim ljudima" - Joško Jeličić

30.12.17

Novogodišnje odluke (i starogodišnje zahvale) - što, zašto, kako? (s besplatnim dokumentom za preuzeti i ispuniti)


Najiskrenije, nemam dojam da se godina bliži kraju. I ako mogu postaviti ono filozofsko - što je uopće godina? Bilo da ste na onoj strani koja zagovara apsolutno i definitivne promjene s 1. 1. ili da ste u onom drugom ekstremu koji smatra da je to još samo jedan dan u našim životima, činjenica je da u ljudskom brojenju vremena završava jedna cjelina i započinje jedna nova, što je savršeno vrijeme za stati na loptu, pogledati što smo do sad učinili i vidjeti što možemo učiniti.




Toliko smo fokusirani na sadašnjost i budućnost da nam se i nedavna prošlost čini izmiješana i nejasna. Zato volim baciti pogled na onih 12 mjeseci što su iza mene, makar samo da se podsjetim što sam sve napravila, vidjela, učinila, upoznala, ... Jednostavno je čudesno pogledati što se sve zbilo, što je sve bilo i tko je sve bio u našim životima.


Što se tiče novogodišnjih odluka...recimo da biznismeni imaju dobar način određivanja ciljeva. SMART (specific, measurable, achievable, reasonable/realistic, time-specific) Ne dopustite da vas bezbrojne šale i pošalice na račun novogodišnjih odluka obeshrabre u donošenju promjena u svoj život. Također, ne dopustite da vas obeshrabri činjenica da najvjerojatnije prvog prvog ne ćete biti prvi prvcati dan primjene tih odluka. Donesite odluke koje su specifične, mjerljive, ostvarive, realne, određene vremenski.

Na primjer: "želim biti zdraviji" je izvrsna želja, ali jako loše formulirana odluka (ili cilj). Što znači biti zdraviji? Više vježbati? Jesti više povrća i voća, jesti manje slatkiša, više se kretati, ...? Jasno definiraj svoj cilj. "Vježbat ću barem tri puta na tjedan (30 minuta ili više)."
"Želim više čitati" je više ostvarivo formulirano "čitat ću knjige 30 minuta svaki dan".


Nema ništa loše u donošenju odluka. One su, na kraju krajeva, odraz naše želje za promjenu nabolje. Nema ništa loše u činjenici da se nekih odluka nećemo moći držati - važno je sjetiti se da je svako novo jutro nova prilika za primjenu nekih odluka!


Kao što već znate, veliki sam zagovornik pisanih stvari. Moje misli dobiju neku veću težinu, neku jaču stvarnost jednom kad su na papiru. Zato sam pripremila dva dokumenta: jedan za sažeti cijelu 2017. godinu i jedan za pripremiti se za ovu novu 2018. godinu. Klikni, preuzmi, isprintaj, ispuni! 












 
2018.                                               2017. 



1.11.17

U 5 crtica: Duhovni vikend / Noć slavljenja s Božjom pobjedom i Isus na brucošijadi




Ako ste propustili Instagram priče i bezbrojne  🙌🙏😇  emotikone, bila sam na Noći slavljenja s Božjom pobjedom, ali i na događaju Isus na brucošijadi. Previše je i preveliko je za prepričavanje, no pozitivne dojmove uvijek treba dijeliti! 

Vama koji (možda) niste u vjeri: U svijetu koje ravnopravnost i razumijevanje stavlja na najviši pijedestal, pozivam vas da pročitate i ovaj post otvorena duha. Ja sam jedna od onih sretnica koja je rođena u vjeri, odgajana u vjeri i izrasla u vjeru (i još uvijek, neprestano raste u vjeri). Ne dopustite da vas to što vam je ova tema nepoznata odbije od čitanja ovog posta. Već ste ovdje, tako da sam već dobila vaš "pregled". Pozivam vas da pročitate jer sam ja jednostavna osoba kao i vi i vjeru ne doživljavam kao neka daleka pravila koja mi onemogućavaju normalan život, već kao usmjerenje na životni put koji upotpunjuje. Svi znamo da uspješni možete biti i bez vjere (ponekad se čini kao da je u današnjem svijetu lakše biti uspješan ako zanemariš ta strašna vjerska pravila). Ono što vjera meni daje je nada i smisao, pruža mi jedan život koji se usredotočuje na uspone, a u padovima mi pokazuje priliku za uspon. Pročitajte ovaj post s razumijevanjem s kojim bi u današnjem društvu (punom razumijevanja!!!) neki mesojed čitao članak koji na sva usta hvali vegetarijanstvo.  



Crtica nulta
Vozim iz Zagreba i kroz glavu mi prolazi „Kad bih barem ovo imala svaki mjesec“. Naravno, život bi bio puno jednostavniji kad bismo živjeli na slavljima i katehezama. Kad bismo svi vjerovali u isto. Iako se možemo okružiti ljudima s kojima dijelimo vrijednosti, ne možemo izbjeći one koji vjeruju u drugačiji način života. No to ne znači da moramo mijenjati to što jesmo ili sakrivati to u što vjerujemo. Baš zato bi mi ovakvi susreti na mjesečnoj bazi život značili: da napunim baterije da punom snagom mogu živjeti svoju vjeru svakim svojim udahom.


Crtica prva: Prijateljstvo
Počnimo s najočitijim. Nedavno sam pročitala da je važno imati ljude koje možeš nazvati i reći „Čuj, frka je, pomoli se i za mene“. Ali stvarno, ima li što ljepše, nego imati osobu koja će moliti za tebe, za tvoj život, za tvoje probleme! Koja će se za vrijeme svog razgovora s Bogom sjetiti i tebe. Mogle smo otići na neki izlet. Vidjeti neku znamenitost i ostati oduševljene nekom arhitekturom (što je, reći ću ti iz dubine srca, jako lijep način provođenja vremena). Ipak, odlučile smo zajedno provesti vrijeme, ali na način da ga organiziramo oko Njega. Bilo koji izlet bi nas (najvjerojatnije) zbližio kao prijateljice. Ovaj nas je vikend zbližio kao sestre u Kristu.



Crtica druga: Ivan 15
Don Damir Stojić je u svojoj katehezi govorio o Ivanovom evanđelju 15. Poanta je u tome da bez Isusa ne ide. Ovime se, zapravo, vraćam na uvod. Ali ako ostanemo u Kristu, ako ostanemo s Isusom, ako koračamo kroz život prateći Božje zapovijedi – život ima smisla. Pitanje je kako ostati s Isusom kad se svijet trudi izbaciti Isusa iz svega. Počni od sebe. Prvo pusti Isusa u svoj život. Prvo se pobrini za svoj život, a onda ćeš mijenjati svijet i društvo.

Crtica treća: autentičnost
Vraćam se na prvi subotnju katehezu. Pater Ike je pričao kako je on tražio nekog tko je upoznao Boga. Jesam li ja upoznala Boga? Ponašam li se kao da poznajem Boga? Srž svega je ovo: ja želim živjeti tako da ljudi oko mene vide da ja poznajem Boga. Ne moraju drugi znati orječiti da je to poznavanje Boga, ali želim da vide da ja vjerujem. Vjera nije nešto što ograničava i sputava, vjera je stvarno nešto što ti otvara oči za dobro, vjera je nešto što tvom životu daje nadu, vjera je nešto što te stavlja na životni put koji ima smisla!


Crtica četvrta: noć slavljenja
Iliti petak navečer. Ovo je bio i prvotni razlog našeg odlaska u Zagreb. I vjerojatno bih ostala zadivljena i da sam samo tamo bila. Kakav je to osjećaj biti u dvorani prepunoj ljudi koji su petak navečer odvojili za taj „koncert“. Na putu iz Zagreba smo raspravljale kako to zapravo nije centralni dio naše vjere, ali KOLIKO nam je potreban! Koliko nas prožima cijele i koliko nas usmjeruje k Njemu. U neku ruku omogućuje (ili olakšava) drugi (ali i treću) crticu.


Crtica peta: zaključak
Možda u Grazu nemam Skac, Božju pobjedu, vjeronauke, i slične organizacije, udruge i događaje. Možda nemam Noć slavljenja svaki mjesece. Ipak imam ljude koje mogu nazvati i reći „Hej, uputi Mu koju riječ i za me“ i znam da će oni to napraviti. Mogu doći na neki vjerski događaj i poznati ljude koji su tamo – tako dobar osjećaj. Ovo je bio jedan veoma blagoslovljen vikend. A sada je vrijeme da Isusa pustimo u svaku sekundu svog života i da ga donosimo drugima. Misliš da ne možeš? Matej 7,7

25.10.17

Jesti zdravo - 7 načina da pojednostaviš zdravu prehranu






Započnimo ovu priču s kratkom anegdotom. Kad sam bila tek počela studij u Grazu, puno me ljudi pitalo tipične stvari kao gdje živim, koliko plaćam, kako idem do faksa, gdje se hranim. Tako u jednom razgovoru kažem da je hrana dosta skupa i za studente. Nađe se pokoji restoran (samo ako znaš tražiti) koji nudi studentima pizzu za 6 eura, umjesto 8. A moja sugovornica kaže „Šest eura? Ja cijelu pizzu dobijem za 6 kuna!!!“ Mislim da je komentar suvišan.

18.10.17

Čitanje u digitalnom dobu



Prošli sam mjesec imala priliku prisustvovati na stručnom skupu "Koliko smo pismeni/nepismeni - digitalna pismenost našeg doba" koju je povodom Dana pismenosti prošli petak organiziralo Hrvatsko čitateljsko društvo. Osim što sam još jednom posvjestila problem manjka digitalne pismenosti u poprilično digitalnom svijetu, zapitala sam se koliko i sama čitam. Volim li čitati? Naravno. Ali uvijek se vraćam tom slavnom problemu manjka vremena. U jednom od prethodnih postova najavila sam što planiram čitati ovo ljeto. Priznajem: nisam baš uspjela. Tješim se: meni ljeto još traje. (Vidi dodatak na kraju posta) No svejedno ostaje činjenica da mi je telefon neki dan poslao obavijest "Telefon je korišten više od 6 sati; provela si previše vremena na telefonu"--> #katastrofa

11.10.17

O ciljevima na duge staze


Rezultati nisu odmah vidljivi, a izvršenost se ne mjeri u "da ili ne" već u postocima.

Došla sam u Graz nakon, hm, nakon cijelog ljeta i spontano su mi se vratile neke slike iz prethodne godine (akademske). Slagala sam raspored za nadolazeći tjedan i pred oči mi je došla slika s početka 2017. kad sam, više iz fore nego ozbiljno, napravila popis ciljeva za godinu preda mnom. Što je još važnije napomenuti, istog sam se popisa sjetila i krajem svibnja, a u misli je došla ona "ah opet ništa od tih novogodišnjih odluka, životnih ciljeva i mijenjanja sebe". Sada sam slagala popis obaveza za ovaj tjedan i semestar i shvatila sam da puno stvari ne bi bilo na tom popisu da nisam stavila kvačicu pokraj nekih natuknica s onog novogodišnjeg popisa - iako se u svibnju činilo kao da sam apsolutni propalitet za izvršavanje novogodišnjih odluka.


4.10.17

5 koraka do uspješnog semestra (+ kalendari i popisi za preuzeti)

Tri su četvrtine moje obitelji već neko vrijeme ponovno u školi, no mene početak akademske godine tek čeka. Osjećaju su pomiješani. Jedan veliki dio mene se veseli ponovnom, hm, redu, radu, disciplini? Ili se možda jednostavno veselim novom, svježem početku. No ipak postoji jedan dio mene koji se ne veseli pretrpanom rasporedu, višku obaveza i manjku vremena. Zato se pokušavam usredotočiti na onaj prvi dio sebe koji sam spomenula. Novi semestar znači da me prijašnje pogreške i probleme ni na koji način (dobro, gotovo ni na koji način) neće spriječiti da mi ovaj semestar bude apsolutno uspješan. Osim 5 koraka kojima ja planiram ovaj semestar učiniti uspješnim, pripremila sam i kalendare i tablice - baš one koje ja koristim - da ih preuzmeš i koristiš!