Moje čvrsto uvjerenje da se sve može isplanirati je svaki
dan na neki način poljuljano. Ono što je važnije je to da otkrivam da one
situacije kada sve ne ide po planu ponekad završe bolje nego smo se nadali.
Uzmimo za primjer izlete. Osim ako ne idemo na neko putovanje na kojem ćemo
cijelo
vrijeme biti na zatvorenom, svi se mi nadamo lijepom, sunčanom vremenu. Tako sam se i ja nadala da će u San Marinu biti sunčano, ali suncu nije bilo ni traga. Da, prvih sam sat vremena u autobusu provela plačući i osvježavajući vremensku prognozu svakih 5 minuta, no sve su moje nade za lijep sunčani izlet nestale. Ako ste bacili pogled na koju od slika, onda će vam vjerojatno biti jasno zašto sam se na povratku smijala vlastitoj reakciji na vremensku prognozu. Vidjela sam San Marino zavijen u bijelo, kao u nekoj bajci.
vrijeme biti na zatvorenom, svi se mi nadamo lijepom, sunčanom vremenu. Tako sam se i ja nadala da će u San Marinu biti sunčano, ali suncu nije bilo ni traga. Da, prvih sam sat vremena u autobusu provela plačući i osvježavajući vremensku prognozu svakih 5 minuta, no sve su moje nade za lijep sunčani izlet nestale. Ako ste bacili pogled na koju od slika, onda će vam vjerojatno biti jasno zašto sam se na povratku smijala vlastitoj reakciji na vremensku prognozu. Vidjela sam San Marino zavijen u bijelo, kao u nekoj bajci.
San Marino nije Italija, ali je u Italiji. Ova treća
najmanja država na svijetu ima samo jednog susjeda, Italiju, s kojom dijeli
službeni jezik. Osnovao ju je Marin s Raba – ne šalim se. Marin i Leo su bježali
od progona Kršćana pa na brdu blizu Riminija sagradili kapelicu, jezgru budućeg
grada. Budući da je službeni osnutak države 3. rujna 301. godine, ne možemo baš
reći da su Hrvati osnovali San Marino, ali skoro da jesmo!
Grad ima 3 zidine, svaka iz različitog doba. A može se
pohvaliti i s tri kule, od koje se dvije mogu posjetiti. Najstarija potječe iz
jedanaestog stoljeća i sama činjenica da je smatrana neosvojivom je
demotiviralo mnoge potencijalne osvajače. Druga je kula izgrađena za vrijeme
križarskih ratova, a najmlađa je nastala u četrnaestom stoljeću.
Ukoliko vas u San Marinu uhvati kiša pa odlučite otići na
suho, vrijeme će vam brzo proći u Pinakoteci i u Muzeju torture. Vjerovali ili
ne (meni je trebalo da se naviknem) u tom središnjem dijelu Italije muzeji
torture su prilično česta pojava. Od kulturoloških se znamenitosti u San Marinu
izdvajaju Basilica del Santo i Portal
svetog Franje.
San Marino nije grad-država kao što bi mnogi mogli
pomisliti. Iako treća najmanja država, San Marino uključuje 9 brda, svako s
jednom gradom. Površina ove države je svega 61 kilometar kvadratni, a broji
više od 32 tisuće stanovnika.
Ukoliko želite postati Sanmarinjanin preostaje vam jedno –
vjenčati se sa Sanmarinjaninom. Iako sam prilično sigurna da se državljanin San
Marina ne zove tako, dobro zvuči. Drugi je način da se rodite u San Marinu –
ali je za to malo kasno.
Odat ću vam jednu tajnu. San Marino sam posjetila još –
prošle godine u studenom. To možda objašnjava vrijeme. Kako bilo, ono što mi se
svidjelo je bio mir. Iako se ovo može smatrati žalosnim jer izvan turističke
sezone u gradu nema života, bilo je lijepo šetati ovim starim ulicama zamotanim
u bijele oblake i šuškavo lišće u nekoj čarobnoj tišini.
Nismo imali vremena ući ni u jednu od kula, no išli smo do
njih. I bilo je čarobno nasloniti se na ogradu blizu kule i gledati u bijeli
beskraj – ispod, ispred, iznad. Sve je bilo bijelo i čarobno. A s obzirom da je
grad manje-više muzej na otvorenom, šetnja gradom podrazumijeva šetnju šumom,
što je cijeli izlet učinilo još čarobnijim. Činilo se kao da sam u nekom zamku
i svaki sam čas očekivala da dođe princ na bijelom konju (koji, naravno, nije
došao).
Sada znam – u San Marino se ide ljeti.
A do neke nove priče, bacite oko na prijašnje. I ne
zaboravite podijeliti ovu s ostalim radoznalim čitačima.
Do iduće priče,
Donata
